Sacha Noam Baron Cohen, rođen 13. listopada 1971. u Londonu, jedan je od najodvažnijih i najkontroverznijih komičara suvremenog doba. Kao glumac, scenarist i producent, Cohen je stvorio likove koji su ismijavali društvene norme, rasizam, politiku i kulturne stereotipe, često izazivajući javni bijes i pravne sporove.
Njegov rad, obilježen improvizacijom i dokumentarnim stilom, doveo ga je do globalne slave, ali i do optužbi za provociranje. Od uloge u Da Ali G Showu do oskarovskih nominacija, Cohen ostaje simbol hrabre satire koja tjera na razmišljanje o granicama humora.
Sacha Baron Cohen odrastao je u židovskoj obitelji u Hammersmithu, dijelu Londona. Njegov otac Gerald bio je vlasnik trgovine odjećom, a majka Daniella učiteljica plesa. Cohen je bio srednje dijete od trojice sinova, a njegova obiteljska pozadina - s korijenima u Izraelu i Walesu - utjecala je na njegov interes za kulturne razlike i identitete.
Od mladosti je pokazivao talent za glumu i humor, sudjelujući u školskim predstavama i razvijajući oštar smisao za opservaciju društva.
Nakon srednje škole, Cohen je studirao povijest na Christ's Collegeu u Cambridgeu, gdje je diplomirao 1993. godine s temom o ulozi Židova u američkom pokretu za građanska prava. Tijekom studija pridružio se kazališnoj skupini Cambridge Footlights, gdje je usavršio improvizacijske vještine. Ovo razdoblje oblikovalo je njegov pristup komediji, koji je uvijek bio intelektualan i društveno angažiran, koristeći humor kao oružje protiv predrasuda.
Cohenova karijera započela je sredinom 1990-ih na britanskoj televiziji, gdje je radio kao voditelj i komičar. Pravi proboj dogodio se 1998. s emisijom Da Ali G Show, gdje je stvorio lik Alija G, uličnog repera iz predgrađa koji intervjuira nesuđene goste, ismijavajući njihove predrasude.
Likovi poput Borata Sagdiyeva, kazahstanskog novinara, i Brüna, austrijskog modnog reportera, postali su njegov zaštitni znak. Ovi likovi, izmišljeni i karikirani, omogućili su Cohenu da ulazi u stvarne situacije i izvlači autentične reakcije, često otkrivajući hipokriziju društva.
Emisija je postigla uspjeh u Britaniji, a kasnije se proširila na SAD preko HBO-a. Cohenov stil - mješavina dokumentarnog i fikcijskog - bio je revolucionaran, ali i rizičan, jer su mnogi gosti osjećali prevaru nakon emitiranja.
Godine 2006. Cohen je dosegnuo vrhunac s filmom Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan, gdje je lik Borata postao globalna senzacija. Film, koji ismijava američke stereotipe o strancima i otkriva rasizam i ksenofobiju, zaradio je preko 260 milijuna dolara i dobio nominaciju za Oscara za scenarij.
Boratov lik, s njegovim slomljenim engleskim i kulturnim nesporazumima, izazvao je skandale - od tužbi kazahstanske vlade do incidenata na snimanju gdje su nesuđeni sudionici reagirali šokantno.
Nastavak, Borat Subsequent Moviefilm 2020., ponovno je izazvao pomutnju, posebice scenom s Rudyjem Giulianijem, odvjetnikom Trumpa. Cohen je također glumio Brüna u filmu iz 2009., koji je ismijavao modnu industriju i homofobiju, ali je izazvao manje uspjeha zbog kontroverzi.
Cohenov rad često je prelazio granice, dovodeći do tužbi i zabrana. Kazahstan je optužio Borata za klevetu, dok su sudionici emisija tužili Cohena za prevaru. On je uspješno branio svoj rad kao satiru, koristeći Prvi amandman u SAD-u.
Njegovi likovi otkrivali su stvarne društvene probleme, poput antisemitizma u Boratu ili političke polarizacije u Who Is America? (2018.), gdje je intervjuirao američke političare pod maskom.
Cohen je također kritiziran zbog pojačavanja stereotipa, ali je branio da njegov humor cilja na ismijavanje predrasuda, a ne žrtava. Njegova hrabrost dovela je do toga da je morao koristiti tjelesnu stražu tijekom snimanja, posebice nakon prijetnji.
U posljednjim godinama Cohen se okrenuo ozbiljnijim ulogama, poput Abbieja Hoffmana u filmu The Trial of the Chicago 7 (2020.), koji mu je donio nominaciju za Zlatni globus. Nastavio je producirati i glumiti u serijama poput The Spy (2019.), gdje je igrao izraelskog špijuna. Privatno, oženjen glumicom Islom Fisher od 2010., ima troje djece i živi povučeno, izbjegavajući medije.