Nove teme, novi fokus: Black Mirror se u novoj sezoni mijenja u nešto sasvim drugo

Foto: Press

KAO ŠTO je to nekoć bio problem sa serijama kao što su The Twilight Zone, Tales From the Crypt ili Amazing Stories, Black Mirror se tijekom svojih šest sezona susretao s preprekom s kojom se susreću više-manje sve antologijske serije. Jedna epizoda će vas uvući, druga malo razočarati, za treću ćete biti potpuno nezainteresirani, četvrta će vas oduševiti i tako u krug.

>>Tvorac Black Mirrora: Pokušao sam napisati epizodu pomoću ChatGPT-ja, bila je sranje

Tvorac serije i glavni scenarist Charlie Brooker od 2011. do danas imao je više nego solidan prosjek jer kada Black Mirror promotrite kao cjelinu, možemo govoriti o tek nekoliko epizoda koje bismo mogli nazvati slabijima. I to u kontekstu Black Mirrora, gdje "slabije" uglavnom i dalje znači dobro.

Prve dvije sezone za Channel 4 izrodile su samo šest odličnih epizoda i jedan specijal, a prelazak na Netflix 2014. označio je početak ere "hiperprodukcije" za Brookera, koji je po sezoni ponekad imao i šest epizoda. To je i dalje malo epizoda, ali ovo su samostalni filmovi, što znači da je Brooker svakih godinu-dvije morao izroditi po tri ili više filmova, što je ogroman zalogaj za bilo koga i taj pritisak se definitivno počeo osjećati na materijalu.

Nakon klasične troepizodne pete sezone, Brooker se nakon četiri godine pauze vratio s pet priča koje u prvom redu pokazuju da stara kreativna iskra nije nestala, ali i da se Black Mirror transformira u nešto drugo.

Iako je opsesija modernom tehnologijom i dalje u određenoj mjeri tu, Brooker je ipak promijenio fokus i bavi se više temama koje opterećuju modernog čovjeka nego tehnologijom koju smo bez previše pitanja pustili u živote.

 

Štoviše, tek je prva epizoda Joan is Awful najsličnija onome što smo navikli viđati u prijašnjim sezonama Black Mirrora. Radnja prati izvršnu direktoricu jedne tehnološke kompanije čiji se život okreće naglavačke u trenutku kada sazna da je njezina svakodnevica, bez njezina pristanka, postala tema nove hit serije na streaming servisu neodoljivo nalik Netflixu.

Koketiranje s hororom

Većina epizoda smještena je u prošlost i bavi se temama kao što su opsesija true crime dokumentarcima (Loch Henry), šteta učinjena nečinjenjem, odvojenost od bliskih i komunikacija svedena na tehnologiju (Beyond the Sea), neutaživa glad za privatnim životima poznatih (Mazey Day) i klasičan horor koji se bavi time što bi se dogodilo kada bismo slijedili naše najmračnije porive (Demon 79).  

Drugim riječima, tek dvije epizode bave se očekivanim temama, dvije spadaju u kategoriju klasičnog horora, a jedna pluta između te dvije strane.

Neke bi gledatelje to moglo malo odbiti, ali treba uzeti u obzir činjenicu da je serija oduvijek hrabro i s više ili manje uspjeha istraživala nove terene. Ovog puta fokus su malo prebacili na nadnaravno i to nikako nije loša stvar. Primjerice, uvijek briljantni Guillermo del Toro nedavno je imenom i likom stao iza antologijske Guillermo del Toro's Cabinet of Curiosities i rezultati su u najvećem dijelu prve sezone bili ćorak.

Brookeru ovo nije prvo koketiranje s hororom, ali svoj je posao odradio više nego dobro.

Je li to korak unazad? Apsolutno ne.

Black Mirror je i dalje vrhunski TV proizvod u zlatnoj eri TV sadržaja. Epizoda Mazey Day najslabija je karika ovog lanca, ali to je ne čini lošom, već samo slabijom od daleko snažnijeg i uvjerljivijeg ostatka. Osim toga, kada pogađa, pogađa u sridu i briljantan je, a ovaj odmak od dobitnog recepta neke će možda malo iznenaditi ili udaljiti, ali radi se o hrabrom iskoraku nakon kojeg želimo još.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.