Niskobudžetni film koji se danas smatra jednim od najboljih horora u povijesti

1. LISTOPADA 1974. godine premijerno je prikazan film Teksaški masakr motornom pilom (The Texas Chainsaw Massacre) redatelja Tobea Hoopera. Snimljen s budžetom manjim od 150 tisuća dolara i gotovo nepoznatom glumačkom postavom, ovaj horor ubrzo je postao globalni fenomen i jedno od najutjecajnijih ostvarenja u povijesti žanra.

Film je svijetu predstavio Leatherfacea, zlokobnog mesara s maskom od ljudske kože i motornom pilom u rukama, koji je ubrzo prerastao u jednu od najstrašnijih figura iz svijeta horora.

Priča o putovanju koje se pretvara u noćnu moru

Radnja filma odvija se u ruralnom Teksasu i naizgled započinje bezazleno - skupina prijatelja odlazi u obilazak stare obiteljske kuće. No, njihovo putovanje ubrzo poprima zastrašujući preokret kada naiđu na izolirano imanje koje skriva tajnu: kanibalsku obitelj čiji se bolesni rituali pretvaraju u njihovu smrtonosnu sudbinu.

Središnja figura je Leatherface, golem i zastrašujuće nepredvidiv muškarac koji nosi masku izrađenu od ljudske kože. Njegova brutalnost i motorna pila postaju oružje terora koje preživjele tjera u paničan bijeg. U konačnici, samo Sally Hardesty (Marilyn Burns) uspijeva pobjeći, ostavljajući gledatelje uznemirene i potresene iskustvom koje se činilo gotovo previše stvarnim.

Teška produkcija i šokantni realizam

Jedan od razloga zašto film djeluje toliko uvjerljivo leži u njegovoj produkciji. Hooper je snimao u ekstremnim ljetnim uvjetima Teksasa, gdje su temperature prelazile 40 °C, a glumci i ekipa radili su u zatvorenim prostorijama bez ventilacije.

Kako bi dodatno naglasio jezivu atmosferu, redatelj je koristio prave životinjske kosti, krv i ostatke koji se raspadaju kao rekvizite, što je snimanje učinilo gotovo nepodnošljivim, ali i stvorilo autentičnost koju publika može osjetiti.

Unatoč ograničenim resursima, Hooper je uspio stvoriti film čiji vizualni i zvučni identitet odiše dokumentarističkim realizmom. Ovaj stil dao je dojam da gledatelji svjedoče stvarnim događajima, što je film učinilo još uznemirujućim.

Kontroverze, cenzura i iznenađujući uspjeh

Teksaški masakr motornom pilom od samog početka bio je okružen kontroverzama. Zbog intenzivne atmosfere i brutalnih scena, film je zabranjen ili cenzuriran u nizu zemalja, uključujući Veliku Britaniju i Australiju, a u nekim je državama ostao nedostupan desetljećima.

Unatoč tim zabranama, ili možda baš zahvaljujući njima, film je privukao golemo zanimanje publike. Zaradio je više od 30 milijuna dolara, čime je postao jedan od najprofitabilnijih nezavisnih filmova svih vremena. Njegov uspjeh pokazao je da horor ne treba velike budžete niti zvjezdanu postavu da bi ostavio neizbrisiv trag.

Novi standard za horor

Premda se često opisuje kao jedan od najbrutalnijih filmova ikad snimljenih, zanimljivo je da Teksaški masakr motornom pilom zapravo ne sadrži mnogo eksplicitnih scena krvi. Ono što ga čini zastrašujućim jest kombinacija zvučnih efekata, montaže i klaustrofobične atmosfere, koja stvara stalni osjećaj prijetnje i nelagode.

Film je time postavio temelje za kasnije slasher horore poput Halloweena (1978.) Johna Carpentera i Petka 13. (1980.), a Leatherface se pridružio galeriji ikona strave poput Michaela Myersa, Freddyja Kruegera i Jasona Voorheesa.

Ikona koja živi i danas

Original iz 1974. pokrenuo je cijelu franšizu, s brojnim nastavcima, remakeovima i prequelima koji su pokušavali ponoviti uspjeh i atmosferu izvornog filma. Niti jedan nije dosegnuo njegovu jezivu jednostavnost, no lik Leatherfacea ostao je stalna figura horor kulture, simbol sirove brutalnosti i neobjašnjivog užasa.

Godine 2021. film je uvršten u Nacionalni filmski registar SAD-a zbog svog kulturnog, povijesnog i estetskog značaja.