SREDINOM 2000-ih kultni film Oldboy proslavio je južnokorejskog redatelja Parka Chan-wooka i postao jedan od prvih vjesnika globalnog fenomena korejskog filma. Njegova šokantna priča i brutalne scene borbe privukle su masovnu publiku. No, mnogi ne znaju da je Oldboy zapravo središnji dio Parkove neslužbene Trilogije o osveti, a prvi, možda i najmračniji film iz tog serijala ostao je nepravedno u njegovoj sjeni.
Riječ je o filmu Simpatija za gospodina Osvetu (Sympathy for Mr. Vengeance) iz 2002. godine. Priča prati očajnički pokušaj dvojca da otmicom prikupi novac za hitnu medicinsku operaciju, no njihov plan pođe po zlu i pretvara se u krvavu tragediju.
U glavnim ulogama su glumačke zvijezde Song Kang-ho, kojeg pamtimo iz Oscarom nagrađenog Parazita, te Bae Doona, poznata po suradnjama sa sestrama Wachowski. Njihov plan uvlači obične ljude u spiralu nasilja koju nitko od njih ne može kontrolirati, što čini film potresnijim i tragičnijim čak i od Oldboya.
Dok je Oldboy osvojio publiku stiliziranim nasiljem, poput legendarne scene borbe s čekićem u hodniku, Simpatija za gospodina Osvetu nudi potpuno drugačiji pristup, piše Collider. Nasilje u ovom filmu je sirovo, nespretno i alarmantno do te mjere da ga je teško gledati.
Likovi nisu uvježbani borci ili akcijski junaci; oni su obični ljudi dovedeni do krajnosti, nespremni na stravične posljedice svojih djela. Za razliku od gotovo fantastične premise Oldboya o čovjeku zarobljenom godinama, ovaj film je smješten u surovu stvarnost. Upravo zato što nema jasnog negativca, daleko je šokantniji.
Parkova uvrnuta priča o osveti završava tragedijom za apsolutno svakog lika. Film je majstorski režiran tako da publika osjeća suosjećanje prema svima uključenima. Otmičari su učinili užasnu stvar, ali iz očajničkog i donekle razumljivog razloga. Njihov plan, koji je pošao po zlu, na kraju se pokazuje potpuno uzaludnim. Istovremeno, otac otete djevojčice kreće u osvetu.
Gledatelj razumije motive obje strane, što cijeli film čini sumornom i zastrašujućom pričom o posljedicama i sudbini, gdje nasilje samo rađa novo nasilje. Jedna od najmučnijih scena u Parkovoj filmografiji je ona u kojoj ožalošćeni otac (Song Kang-ho) elektrošokovima muči otmičarku (Bae Doona).
Za razliku od filmova poput 96 sati, ovdje nema katarze ni zadovoljstva u osveti. Postoji samo još više boli i patnje, što Simpatiju za gospodina Osvetu čini savršenim primjerom ultimativnog anti-osvetničkog filma.