Martin Scorsese, jedan od najutjecajnijih američkih redatelja, već desetljećima pomiče granice filmskog izraza. Njegova filmografija obuhvaća širok spektar žanrova - od nasilnih urbanih priča do složenih ljubavnih drama i duhovnih dilema. Iako su njegovi noviji filmovi poput The Irishmana i Tišine i dalje prepoznatljivi po vizualnoj raskoši i dubokim karakternim analizama, mnogi i dalje smatraju da njegovi najveći radovi dolaze iz ranijeg razdoblja - s naslovima Taksist, Dobri momci i Razjareni bik.
Tijekom svoje karijere Scorsese je često isticao redatelje koji su ga nadahnjivali, među kojima su Akira Kurosawa, Ingmar Bergman i John Ford. Međutim, jedan ga je posebno dirnuo - japanski redatelj Kenji Mizoguchi, poznat po klasičnim filmovima koji prikazuju emocije kroz poetski ritam i pažljivo oblikovane slike.
Kao svog favorita navodi Mizoguchijev film Legenda o Ugetsuu iz 1953., koji prati priču o ambiciji, ljubavi i ratu u 16. stoljeću. "Legenda o Ugetsuu je na mene najviše utjecala. Postoje trenuci u tom filmu koje sam gledao više puta i koji mi svaki put oduzmu dah", rekao je Scorsese, prenosi Far Out Magazine.
Iako je Legenda o Ugetsuu često smatrana njegovim remek-djelom, Scorsese najviše cijeni trilogiju koju čine Život O'Haru, galantne žene (Life of Oharu), Legenda o Ugetsuu i Intendant Sansho (Sansho the Bailiff), za koju kaže da je "vrhunac svjetske kinematografije".
Mizoguchijev rad utjelovljuje ono što mnogi vole u japanskom filmu - suptilnost, emociju i eleganciju. Njegov utjecaj vidi se i kod suvremenih redatelja poput Hirokazua Kore-ede, čiji film Obiteljske veze (Shoplifters) također spaja svakodnevicu s dubokim emotivnim slojevima. Scorseseovo divljenje Mizoguchiju još je jedan dokaz njegove duboke povezanosti s filmskom poviješću - i njegova nepokolebljivog poštovanja prema majstorima vizualnog pripovijedanja.