U Hollywoodu se ulažu milijuni, a budžeti blockbustera nerijetko dosežu astronomske iznose. No, velik novac ne znači i dobar film. Često se događa upravo suprotno - skupi projekti pokušavaju zadovoljiti sve, a na kraju ne osvoje nikoga. Neki su filmovi na blagajnama i zaradili, ali kvaliteta im je toliko slaba da su ostali zapamćeni kao potpuni promašaji, piše Collider.
Od svih filmova iz franšize, ovaj se smatra najgorim. Lijen scenarij i zbunjujuća režija sudaraju se s vrhunskim vizualnim efektima. Posebno iritira to što se omjer slike mijenja čak i unutar iste scene, što pokazuje koliko je film aljkavo snimljen. Unatoč ogromnom budžetu, ne nudi ništa novo ni zanimljivo, zbog čega se s pravom svrstava među najlošije blockbustere svih vremena.
Umjesto da priču gradi na dinosaurima, film se fokusira na skakavce i klonove, potpuno promašujući ono što je originalni Jurski park činilo čarobnim. Iako su vizualni efekti impresivni, radnja je zamorna i kaotična. Kritika ga je proglasila jednim od najdosadnijih blockbustera desetljeća. Jedini razlog zašto je zaradio više od milijardu dolara leži u popularnosti franšize.
Kao završno poglavlje jedne od najpoznatijih saga, film je nosio ogromna očekivanja. No, umjesto svježine donio je dosadu i beskrajno ponavljanje već viđenog. Vizualno izgleda dobro, ali priča djeluje isforsirano i bez strasti. Umjesto dostojnog završetka, publika je dobila film snimljen radi zarade.
Pokušaj da se popularna igra Potapanje brodova pretvori u film završio je kao klišeizirani znanstveno-fantastični akcijski spektakl. Radnja nema gotovo nikakve veze s igrom, a akcija je prosječna do smiješno loša. Film je ostao zapamćen kao promašaj koji je pokazao koliko lako propadaju loše zamišljeni projekti.
Disneyjev remake jednog od najomiljenijih crtića oduzeo je sve emocije originalu. Fotorealistični lavovi izgledaju impresivno, ali ne mogu prenijeti osjećaje koji su bili srž animirane verzije. Film je komercijalno bio golemi uspjeh, ali umjetnički potpuno promašen i često se navodi kao primjer bezdušnog remakea.
Netflixov preskupi projekt završio je kao predvidljiv i generičan film bez ikakve duše. Premisa je imala potencijal, ali sve se svelo na klišeje i bezidejnu radnju. Glumačka postava i ogroman budžet bili su potpuno protraćeni, a film se već sada ubraja među najlošije naslove godine.
DC-jeva verzija Osvetnika od početka je bila opterećena problemima u produkciji. Brojna presnimavanja i izmjene dovele su do kaotičnog filma koji unatoč golemom budžetu izgleda jeftino. Najpoznatiji primjer je digitalno brisanje Henryjevih Cavillovih brkova, što je postalo predmet sprdnje. Redateljska verzija Zacka Snydera kasnije je popravila dojam, ali original ostaje jedan od najvećih promašaja.
Nakon uspješne originalne trilogije, franšiza je izgubila svoju čar. Posljednji nastavak bio je skup, ali bezdušan pokušaj zarade na staroj slavi. Likovi su plošni, priča nezanimljiva, a cijeli film djeluje kao proizvod snimljen bez ikakve ljubavi prema materijalu. Iako je zaradio stotine milijuna, brzo je pao u zaborav.
Marvel je u ovaj film uložio ogroman novac, ali rezultat je bio jedno od najlošijih poglavlja MCU-a. Priča je imala potencijala, ali scenarij i promjene tona sve su upropastile. Umjesto ozbiljnog nastavka, film je ostavio dojam konfuzne komedije koja nikoga nije zadovoljila, a pogotovo ne obožavatelje franšize.
Disneyjev remake već je prije izlaska izazvao lavinu kritika. Loši vizualni efekti i generička produkcija teško opravdavaju nevjerojatan budžet. Kontroverze oko glavnih glumica i brojne promjene u odnosu na originalnu bajku dodatno su udaljile publiku. Film se percipira kao još jedan promašeni pokušaj iskorištavanja klasika.