Kad govorimo o velikanima autoindustrije, imena poput Ferdinanda Porschea ili Henryja Forda odmah nam padaju na pamet. No, postoji jedan čovjek čije su inovacije bile ključne za razvoj modernih automobila, a danas je gotovo zaboravljen – Hans Ledwinka.
Njegov rad na automobilima marke Tatra, revolucionarne inovacije poput središnjeg okvira i zračnog hlađenja motora te kontroverzni odnos s Porscheom oblikovali su povijest automobilizma.
Hans Ledwinka rođen je 14. veljače 1878. u Klosterneuburgu, tada dijelu Austro-Ugarske Monarhije (danas Austrija). Već kao mladić pokazivao je talent za strojarstvo, što ga je dovelo do studija tehničkih znanosti. Njegova karijera započela je 1897. godine kada se zaposlio u tada mladoj češkoj tvrtki Nesselsdorfer Wagenbau-Fabrik (kasnije preimenovanoj u Tatra). Tu je vrlo brzo pokazao svoju genijalnost i bio je ključni čovjek u razvoju modela Nesselsdorf Type A, jednog od prvih automobila u srednjoj Europi.
Ledwinka je bio pionir u nekoliko ključnih automobilskih tehnologija koje se i danas koriste.
Jedan od najintrigantnijih aspekata Ledwinkine karijere bio je njegov odnos s Ferdinandom Porscheom. Mnogi automobilski povjesničari tvrde da je Porsche crpio inspiraciju (ili čak direktno kopirao) mnoge Ledwinkine inovacije, posebice kod dizajna Volkswagen Bube. Ledwinkina Tatra već je imala nekoliko modela sa stražnje postavljenim zračno hlađenim motorima i aerodinamičnim dizajnom prije nego što je Buba uopće nastala. Čak je i Tatra 97 (1936.) izgledala kao preteča Bube.
Tatra je zbog toga tužila Volkswagen nakon Drugog svjetskog rata i dobila spor. Iako nisu poznati točni detalji o iznosu odštete koju je Volkswagen platio Tatri, većina izvora navodi da se radilo o otprilike milijun njemačkih maraka. "Nekad je on gledao preko mog ramena, a nekad ja preko njegovog", riječi su kojima je Ferdinand Porsche odbacio optužbe da je pri izradi Bube kopirao prototip Tatra V570.
Nakon dolaska komunističkog režima u Čehoslovačku, Ledwinka je optužen za suradnju s nacistima jer je Tatra tijekom rata proizvodila vozila za njemačku vojsku. Osuđen je na šest godina zatvora. Nakon puštanja na slobodu 1951. godine povukao se iz javnog života i preselio u Austriju, gdje je proveo ostatak života. Preminuo je 2. ožujka 1967. u Münchenu, u dobi od 89 godina.