ZA sve kojima je svaka kuna bitna, a u potrazi su za novim automobilom, Jogger je vjerojatno najznačajniji novitet sezone, ali i jedno od optimalnih rješenja.
Rumunjski proizvođač je u suradnji s Renaultom odlično osmislio strategiju i krenuo u širenje game. Očito potaknut modelom Lodgy, koji je ostvario zapažen tržišni uspjeh, u Daciji su odlučili nastaviti nuditi komforan obiteljski model. A kako bi bio tržišno atraktivan, podarili su mu crossoverski nastup.
Doslovno izmiksavši karakteristike nekoliko segmenata, stvoren je Jogger. Velik je to komad auta koji na prvu izgleda kao povišen karavan, a plastična zaštita i izbačeni bokovi vuku na crossover. Konačno, visoka linija krova koja se ne spušta sve do poklopca prtljažnika donosi notu monovolumena.
Vjerovali ili ne, ovaj komad automobila s ekstremno povećanim međuosovinskim razmakom koristi platformu Sandera. Primjera radi, 4547 mm dug Jogger ima razmak između osovina od čak 2897 mm, dok petmetarski A6 ima tek tri centimetra više, a desetak centimetra dulja Octavia zadovoljava se s razmakom od 2686 mm između osovina.
Vizualno Jogger izgleda više no solidno te se vrlo lako izborio za najatraktivniji model u gami Dacije. Sprijeda su tu svjetla, sada s već prepoznatljivim LED potpisom, dok straga Jogger vidljivo vuče na Volvo. Realno, sve do B nosača govorimo o Sandero Stepwayu, a sve nakon toga je novo. Izaberete li neki atraktivniji paket, posebno Extreme, računajte i na efektne alu naplatke, krovne nosače i estetski nešto manje uspješne dekorativne naljepnice.
U kabini je poznato okruženje, nalik onome u Sanderu. Klasični analogni instrumenti su nadopunjeni središnjim zaslonom za prikaz podataka putnog računala i poneke dodatne informacije. Kolo upravljača oplemenjeno je funkcijskim tipkama, iza njega je Renaultova kontrola audiosustava, a na sredini je zaslon infotainmenta sasvim solidnih karakteristika. Telefon se lako povezuje, upravljanje je logično, a tu je i bežični Android Auto koji odlično funkcionira.
Sve u svemu, Dacia je više no korektno odradila posao. Istina, plastika je tvrda i jeftina, a pretinaca nema u izobilju. Ergonomija je solidna, ali ništa više od toga. Vidi se kako je Dacia zbog tri reda sjedala napravila kompromise. Vozač će naći dobru poziciju na izvedbi s volanom podesivim po dubini, ali ako je viši od 180 cm, riskira da mu butine budu podignute, što na duljim putovanjima može zamarati.
Klupa u drugom redu, nažalost, nije uzdužno pomična, pa će, nakon što se smjeste putnici, gotovo nemoguće biti podići stolić u naslonu - premalo je mjesta. U "magarećoj“ klupi se sjedi čak i iznad očekivanja, a za dotok svježeg zraka brinu se leptir prozori. Zanimljivo je da su sjedala u drugom i trećem redu postavljena više od onih u prvom, i to za 5.5 odnosno 7 cm.
Konačno, tu je i prtljažnik. Sa svim podignutim sjedalima kapacitet je tek 160 litara, ali nakon što se treći red preklopi u potpunosti, volumen raste na 565 litara, odnosno čak 696 litara ako izvadite sjedala. Konačno, preklopite li i drugi red, ostaju vam gotovo dva kubika korisnog volumena. Dodamo li svemu 657 kg nosivosti, jasno je zašto ovo može biti i dostavno vozilo.
Ima tu i puno jeftinih detalja. Sjedala se ne preklapaju u podnicu, dizalica je izložena pogledu u lijevom kutu, a rezervni kotač se nalazi izvana. Nema ni ventilacijskih otvora u drugom redu, ali ni središnjeg naslona koji biste preklopili za prijevoz duljih predmeta. Ali sve se to može oprostiti kad se vratimo na cijenu. Ono što ćemo pohvaliti svakako su velike staklene površine koje su u ovom mileniju postale rijetkost.
Ispod poklopca Dacia ne nudi neki izbor. Nažalost, nema više legendarnog 1.5 dCi dizelaša. Jedini izbor su benzinska tri cilindra, a na vama je da birate želite li ih s plinskom instalacijom ili ne.
Zahvaljujući turbini motor je sa 109 KS i 200 Nm vrlo razigran. Vuče od početnih okretaja i, dok je automobil prazan, posao odlično odrađuje. Putna brzina od 140-150 km/h ne predstavlja mu problem, a tada ni buka nije pretjerana. Vozite li u zakonskim okvirima, potrošnja neće ići na otvorenoj cesti preko 7 l/100 km, dok će u gradskim uvjetima pri niskim temperaturama trošiti do 8 l/100 km.
I prateća mehanika je iznad očekivanja. Mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa je dovoljno brz i precizan za prosječnog korisnika, kočnice ulijevaju povjerenje, a i putanja vozila se lako drži. Ovjes je posložen mekano i ne voli agresivne manevre, ali zato ne cvili ni kad se siđe s asfalta (podnica na 200 mm od tla). Dužni smo reći kako Jogger do 100 km/h stiže za 11.2 sekunde, a ne posustaje sve do visokih 180 km/h.
Dolazimo i do možda najzanimljivijeg poglavlja. Tamo gdje se drugi znoje, u Daciji nastupaju bez pritiska. To je cijena, koja kod Joggera kreće od 130.400 kn, dok testna verzija s Extreme razinom opreme (keyless, zatamnjena stakla, kamera, alu naplatci) stoji 160.800 kn.
Pogledate li druge cjenike, znajte kako je konkurencija bar 100 tisuća, ako ne i dvostruko skuplja. Stoga, tražite li veliki automobil sa sedam sjedala, a spremni ste u vezi s nekim detaljima zažmiriti na jedno oko, znajte da je Jogger jedina opcija. Nažalost, i benzinac je jedina opcija, pa ćemo nedostatak dizelaša izdvojiti kao najveću manu.
Cjenik Jogger by Index.hr on Scribd